OPI NIJANSA EDINBURGH-ER & TATTIES

​Nježna Breskva s tiny Dozom Prekrivača Jutarnjeg Mraza. 

Ko ono Buđenje u maglovito zimsko jutro među mirisnim plahtama, Edinburgh-er & Tatties, jedna je od Dvije Nježnice u Novom OPI jesenjem Arsenalu, ona koja Nosi Narančasti Podton, i jako dobro Paše svima Onima koji su Stopljeni sa Zemljanim Bojama. Ruka Prelivena Ovom Bojom Odaje Dojam Elegantne i Nenametljive Snage, dijela Svemira koju svaka od nas nosi sa sobom, Samo je Pitanje u Kojim Omjerima.

Boja koju ove jeseni (dodatno) nosimo na Noktima da Istakne i Podrži tu Nježnost. Ili Možda da je Nosimo da je Izvuče iz Nas.

Zaspala sam Neki Dan u Ljetnoj Vrućini, Probudila se, čini mi se, u Nekoj Drugoj Zemlji. Izlazim na Oštri RanoJutarnji Zrak koji me šiba po obrazima dok sam umotana u meku pašminu koja kao da me Čuva, Podsjećajući me na Neki Siguran Zaklon. I dok me zima ne Štedi, ja zaista Uživam u Svježoj Mekoći Zraka koji Prolazi Kroz mene, Zagrnuta Rozom Toplinom.

Ima Tih Dana, kad sam i Sama Oštra ko Hladna Zima. Pa se Ulovim u Razmišljanjima u Kojima Ju Razumijem. A ima Tih Dana u kojima Mene Zima Ošine Svojom Hladnom Silinom Posred Obraza, u Trenutku u kojem se Osjećam ko Malo Nemoćno Stvorenje koje je Upravo Popilo Šamarčinu jer je bilo Neposlušno, a onda se Zagrnem Mekim Šalom Čija me Toplina malo Umiri. U Ovoj Priči možda kao Roditeljski Zagrljaj u koji Trčiš uvijek Natrag kad ti je Potrebno ono: "Bit će Sve u Redu."

​Kad Svijet Postane Toliko grub da Boli, koji je Put Natrag u Nježnost i Kako Pronaći Tu Sigurnu Luku Unutar Sebe, Umjesto da je Tražim(o) u Drugim Ljudima, i/li Nadomještamo Stvarima? Pravit' ću se (na Tren) da me Ne Zanima Odgovor na to pitanje i Odo' Ravno Pravac Naći Zagrljaj u Zari. Treba mi Nova Suknja da me Podsjeti na Ženu u Meni.

Imam tu Čast Poznati Toliko Žena Kraljica. Onih koje su Slovima Neopisive. Držala sam ih Za Ruku Nebrojeno Puta. Ne dok su Plakale, Nego Dok su se, Eto, Igrom Slučaja, samnom Djelomično Pripremale za Preostale Nadolazeće Svakodnevne Obaveze. I Toliko sam se Izoštrila da ih mogu Prepoznati samo Jednim Kratkim Pogledom, i na Kilometre. Žene koje, u Tišini, ili Glasno. Ili Možda u Glasnoj Tišini - Sve Mogu.
​

honey, take me to scotland.

...sintagma koja Vrlo vjerojatno Takvoj Ženi Teško da bi Prešla Preko Usta, jer Njoj ne Treba Honey da bi ju Vodio u Scotland ni Zara da bi se osjećala Ženstveno. Ta Žena sve može Sama, a Ženstvenost Izdiše Svojom Snagom, Gdje God da Bila, i Šta God da Radila. Ali je Ipak Slatko kad ju  neki Honey malo Razmazi - treba s Vremena na Vrijeme.

Nevertheless, Nemam Vremena za Oslanjanje na Honey. Čeka(ju) me Svijet(ske Obaveze).

---

---