mini recap'Krenula sam s kolekcijom Tokyo i bojom Arigato from Tokyo. Pa sam Dotakla All Your Dreams in Vending Machines, postavila si pitanje How Does Your Zen Garden Grow. Onda sam Bila na Sushi Roll, pa je došla Bočica Hurry-juku Get This Color! Onda je Samurai Slomio Nokat, a sad se Suzi-san penje na Fuji. Ovoj Interpretaciji OPI Kolekcije nedostaje još 4 laka - Chopstix and Stones, Another Ramen-tic Evening, Tempura-ture is Rising! I Kanpai OPI! Ovo je moj Personal Shuffle, samo iz jednog jedinog razloga - boju uvijek biram po nazivu. MT. FUJI IS CALLING. (Kroz Nijansu Samurai Breaks a Nail) dotakla sam neke Tamno Ljubičaste Dubine začinjene Iluzorno Trodimenzionalnim Shimmerom, a na Ringišpilu Života, po svim Ovozemaljskim Zakonima (fizike?) vrijeme je za - Let na Visoki Fuji? probudila sam se jutros i gledala oblake. Podsjetilo me Ona Polijetanja kroz (Kišna) Nevremena. I Rascjep(k)ane Trenutke kada se Cijela Posada i Ground Control poTrude da sve prođe dobro, dok su istodobno Putnici poMalo Napeti. Posebice oni koji ne lete često. Neki su čak prestravljeni, ili zabrinuto zamišljeni. (Vakum) ...a Onda Onaj Moment kad Avion Probije kroz dio Zračne Barijere, i prođe prvo Nosom. A Zatim Repom - U Mekani, Potpuni, Apsolutni Mir. Oblakoliko Blaženstvo koje podsjeća na mekane čupave jastuke. One u koje si se Bezbrižno i Puno Povjerenja Bacao kao dijete. paralela? (ako je ima) Život Teče Kao Rijeka. Jednostavno - Teče. A svi Naši Problemi, koje Nazivamo Nevremenom, Iznad Oblaka, u NebeskomUredu, su Potpuno, Potpuno Zanemarivi. Nebitni. Problemi, usudila bih se reći - Tu ne postoje. Nema ih. Sva Ona naša uvjerenja koja Bole, one Muke i Borbe su naprosto Suvišne. Traćenje Vremena. Sve se ionako Zbiva u tom Imaginarnom Misaonom Procesu, u kojem Gradimo i Konstruiramo, Scenarije, Priče, Slike i Osobne Svjetove. burn out your problems, or just - burnout? I Možda Nesvjesno Palimo Cigaretu za Cigaretom. Ili Nesvjesno Ljubimo, Dok u IstoVrijeme Živimo Paralelan Život Problema u Toj Nekoj Prostoriji u Glavi koju bi mogli Slikovito Opisati kao Sobu za Sastanke? Kako ću, Šta ću, Kuda ću, Šta Moram, Šta bi Trebala, Šta Jesam, Šta Nisam, Šta sam Trebala ili Nisam. I možda baš ta Buka Dovodi do Nervoze, Tuge Ljutnje, Preopterećenosti, Glavobolja ili Odvojenosti? Možda... a šta ako? A Šta Ako se ne bi Fokusirali na Problem? Šta bi bilo da ga ne Analiziramo? Šta ako bi Mogli Ponovno biti Djeca, Proći Ispod Duge, ili Iznad Oblaka? Na Mjesto u Kojem s Puno Povjerenja možemo Skočiti u Nečije Jastuke? Šta ako bi Utišali Gradsku Buku Mozga? Šta ako bi Počeli Više Primjećivati Ljepotu? One Male Sitnice? Šta bi se dogodilo ako bi bili Zahvalni na Onom Što Imamo? Pa šta Ako mi Zvončice Čiste Kuhinju? can you imagine? Ako bi Život bio Baš Toliko Jednostavan, da Sve Svoje Takozvane Probleme Ispišem na Papiriće i Bacim ih pod Roštilj - bi li Oni SamoTako Nestali u Vremenu Trajanja Koliko im je realno Potrebno da se Transformiraju u Pepeo? I Tko bi Onda (uopće) bila - Ja - bez tih Problema? Možda zaista, neka... Sasvim, sasvim, Druga Osoba? I Ako bi se Popela na Fuji, a Dopustila Tom Oštro-Svježem Zraku da me Okupa Čistoćom koje na Ovim Svakodnevnim Visinama Nema - a Onda iz Tog Stanja i s Te Pozicije, Pogledala Takozvani Problem, dolje Negdje, na Reziduama onog što je Nekad bio Papirić sa Ispisanim Slovima - da li bi Ikad Više, mogla Razmišljati na Isti Način kao Prije? poruke skrivene u bočici (laka za nokte?) O.P.I. nijansa naziva Suzi-san Climbs Fuji-san, Dio MiniVojske iz kolekcije O.P.I. Tokyo spring/summer 2019 - naivno, dječje, čak pomalo Dječački Zelena sa Neznatnim Dodirom Plave, u (kratkom) Spoju sa Snovima na Oblacima pomiješanim sa Čarobnom Prašinom Dijela Duge Pretočena u Boju Života - boja koja će (s obzirom na Priču, i bez obzira na nju) - jako Dobro Leći, na Svaku ruku ljetno preplanule kože. Podsjeća na godišnji odmor. I dane, kad smo Potpuno, Potpuno Opušteni.  
0 Comments
Leave a Reply. |
Maja ŠegotaKao nekadašnja stjuardesa, obožava spajati trivijalne, svakodnevne situacije sa putovanjima na koje nas O.P.I. kolekcije vode. 
|
